Dogovorili načela nagodbe, Rusima prevlast u Agrokoru

Izvanredni povjerenik i predstavnici vjerovnika Agrokora na godišnjicu postupka izvanredne uprave usuglasili su osnovne elemente nagodbe. ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/93df2cd77872d4bf99a93d908cd83e40.webp) Budući da je Vladi premijera Andreja Plenkovića (i) politički bilo važno da se do 10. travnja isporuči kakav-takav dogovor, nakon sastanka u Vladi premijer Andrej Plenković i potpredsjednica Martina Dalić pomalo su slavodobitno objavili načelni sporazum. "To otvara put oblikovanju konačnog teksta nagodbe koji će omogućiti da se Agrokor vrati u redovito poslovanje", naglasila je Dalić. Premijer je, pak, precizirao da sad preostaju još tri mjeseca da se dođe do finalizacije pravnoga teksta i da se nagodba izglasa od strane Stalnoga vjerovničkoga vijeća. Izvanredni povjerenik Fabris Peruško potvrdio je da bi pojedinačno najveći vlasnički udio u novom Agrokoru trebale imati dvije ruske banke, Sberbank i VTB. Već prije nekoliko dana s javnošću je neslužbeno podijeljena informacija da bi one trebale dobiti između 30 i 44 posto. Peruško (na fotografiji) je podcrtao kako je tzv. Entity Priority Model još u izradi. Podsjetio je da je Sberbank s 1,1 milijardu eura tražbina najveći vjerovnik dodajući kako je "velik dio njegovih tražbina pokriven jamstvima i na taj način će vlasnički ostvariti jaču poziciju". U svojevrsnom multipliciranju jamstava i EPM modelu koji su u bankarski pregovarači istrgovali s dobavljačima (uz popuštanje na pitanju graničnog duga) dijelom leži i objašnjenje razmjerno velikog budućeg vlasničkog udjela u novom Agrokoru u odnosu na udjel koji su ruske banke inicijalno imale u ukupnome dugu koncerna (oko četvrtine). Ta 'matematika' mnogim dionicima i dalje ne sjeda dobro, a najizravnije su nezadovoljstvo različitim tretmanom artikulirali u Adris grupi. Primjenom EPM modela namire, kažu, bolje prolaze vjerovnici koji imaju veći broj nekvalitetnih jamstava od onih s manjim brojem kvalitetnih jamstava. Ukratko, obvezničari odnosno kreditori koji za neku tražbinu imaju jamstva više Agrokorovih poduzeća na račun te činjenice naplatit će (neproporcionalno) više. Kontroverze i osporavanja jamstava tu, međutim, ne prestaju, a teren na kojemu se trenutno najneposrednije lome koplja oko njih su izrade financijskih izvješća. Dio direktora operativnih kompanija zbog pravnih rizika i straha od moguće kaznene odgovornosti još oklijeva primijeniti naputke za sastavljanje izvješća (vezanih i uz npr. pitanje zateznih kamata, ulaganja u ovisna društva, otpisa potraživanja od povezanih osoba). Kako bi ih se primirilo, navodno su pravni savjetnici predvođeni Tinom Doličkim problemu s osporavanjem jamstava doskočili tako da im uprave kompanija daju punomoći, uz plan da ga onda oni riješe kroz izvanparnični postupak, i to na relaciji između krovne tvrtke i operativnih kompanija. U osnovi je te ideje, prema tumačenjima nekih pravnika, da se mimoiđu stvarni osporavatelji jamstava. No oni su, navodno, u nastojanju da to spriječe uputili podnesak Trgovačkom sudu. Prema pojašnjenjima dijela dionika procesa, nakon što je dogovoren EPM model umjesto suštinske konsolidacije, financijski vjerovnici u velikom volumenu ulaze u kapital novog Agrokora koji će imati sjedište u Nizozemskoj. Financijskim institucijama predvođenima ruskim bankama to će omogućiti stjecanje kontrole tako što će svoja potraživanja namirivati i od Agrokora d.d. kao glavnog dužnika i potom od jamaca i sudužnika. Svi vjerovnici u istoj skupini jednako i otpisuju, što je važno zbog zakonitosti i ravnopravnosti, no vjerovnici koji imaju jamstva prema tom modelu ponovo povećavaju svoju sada diskontinuiranu tražbinu, i to onoliko puta koliko imaju jamaca, objašnjavaju upućeni. Pritom će se njihovo namirenje provoditi prema sposobnosti jamca. S tim u vezi pak otvara se niz pitanja. Primjerice, hoće li se time doći do faktično većeg otpisa vjerovnicima s manje jamaca. Neki smatraju da je teoretski moguće da jamstva uvećaju tražbinu i preko 100 posto jer ima vjerovnika i s po devet jamaca. Pitanje je i znači li to suštinski preokret u procesu kojim vjerovnici svojim dogovorom tjeraju Trgovački sud u Zagrebu da korigira svoj stav. Naime, smatralo se da će sud inzistirati da se namirenje vjerovnika može odobriti isključivo na razini originalnog dužnika, te da ne priznaje da se isto namirenje onda ponavlja na razini jamca i sudužnika. Po novome, pravnici očekuju da će sutkinja na temelju suglasnosti svih vjerovničkih klastera prihvatiti EPM model. Izvor:Poslovni dnevnik - Other EMBED