Kakva nas to budućnost čeka?

**Vlasništvo nestaje kao pojam i u teoriji i u praksi – najbolja ulaganja bit će u zlato i srebro, ali i zdravlje.** ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/6e56ebd4eb360a00114a44e20557b7ee.webp) Više nego ikada u protekla dva desetljeća koliko je na globalnoj sceni i futurologija kao ozbiljna gospodarska aktivnost priznata i primjenjivana, postavlja se pitanje što donosi budućnost, što nas to čeka? Sasvim razumljivo jer izlazimo lagano, ali sigurno iz dvogodišnje krize uvjetovane pandemijom covida 19, u stanju smo gospodarske krize točnije recesije (za one hrabre koji žele to priznati), nad glavama nam visi strepnja globalnog rata zbog sukoba Rusije s Ukrajinom, a sve što smo do sada znali i primjenjivali – čini se da stoji na nesigurnim temeljima. Ako je povijest naša učiteljica, onda trebamo dobro pogledati unatrag, da bi dobili odgovore za naprijed. Svaki ekonomski i društveni poredak, stanje i sadržaj podložni su mijeni, ciklično doživljavaju svoje promjene od stvaranja do propadanja, ništa drugačije nije niti sada. S druge strane sve što očekujemo da se može dogoditi s ekonomijom, pada u vodu ako ne uzmemo snažan čimbenik tehnologije i njezinog utjecaja, više nego ikada ranije, na naše živote, ali i gospodarski život. Na snazi je sada također više nego ikada ranije čisti darvinizam, moć prilagodbe, moć ostaviti stare navike (pred novim sustavom i uvjetima u kojima živimo) po strani i da usvajamo nove. 1968 godine američki atletičar Richard Fosbury izveo je skok u vis leteći preko ljestvice leđnim stilom, suprotno svim do tada (nožne škarice, prsno skakanje i slično) stilovima. On je stvorio, usvojio i predstavio novu naviku skakanja u atletici, kao i cijeli svijet nakon njega, a od 1968. godine do danas nije osvojena niti jedna medalja kod skoka u vis, osim na taj, Fosbury „leđni“ način preskakanja. U danima pred nama svi se moramo zapitati kako će i kada uslijediti naš Fosburyev trenutak. Tu prije svega mislimo na svoj život, a onda i utjecaj kojega ćemo (iskreno se nadam pozitivno) ostvariti na živote drugih ljudi. Tada puno lakše možemo doći i do odgovora kakva nas budućnost čeka i što nam dolazi, jer smo odučili veliki dio onoga što nam slijedi sami kreirati ili barem su-kreirati bilo u svom mikro egzistencijalnom prostoru ili puno šire – objašnjava futurologinja **Sanela Dropulić**, idejna začetnica poslovne zajednice **Osjeti Hrvatsku**[www.osjetihrvatsku.hr](http://www.osjetihrvatsku.hr), specijalizirana za futurologiju poduzetništva i socijološke odnose. Najveća investicija današnjice protezat će se u dva pravca – plemeniti metali (zlato i srebro) i zdravlje. Ostanimo kod ovog potonjeg, poručuje Sanela Dropulić. Zdravlje je kao novac. Kad ga imaš, ne razmišljaš o tome, kad ga nemaš, to je jedina misao. Danas se svakih 80tak dana udvostruči znanje vezano uz medicinu i zdravlje. Govorimo o znanju koje se praktično primjenjuje, a teorijski razvija od ispitivanja u laboratorijima, kroz stručne medicinske knjige, publikacije, te na koncu i kroz predavanja...Život i kvaliteta života su se poboljšali i produljili, u odnosu na početak 19. stoljeća višestruko. Ne samo kod ljudi, nego i gotovo svih životinja s nama. Na primjer naši kućni ljubimci od zlatne ribice do mačke imaju čak 100 posto dulji život sada nego svega nekoliko desetljeća prije. Stoga će najveća investicija koju možete imati u privatnom životu biti očuvanje tog istog života na način da čuvate i brinete o svom zdravlju. Ne samo da bi vas dugo i kvalitetno služilo, nego zbog činjenice da je liječnika (i ostalog medicinskog osoblja) sve manje, a zdravstvene usluge bit će sve skuplje i nedostupnije većini stanovnika – smatra futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr. Ova stručnjakinja ističe da u promatranju budućnosti kroz prizmu futurologije, iznova i iznova dolazi do izražaja lijepo složena misao **Petra Preradovića** „Stalna na tom svijetu samo mijena jest!“ Ili kako se kraće kaže, desetljećima se ništa nije događalo, a sada se u nekoliko tjedana događaju desetljeća. Nedostaje nam kronično vremena da na sve odgovorimo, ne možemo uloviti uopće korak s vremenom koje nezaustavljivo ide, kao i promjenama koje se zbivaju oko nas, te naša budućnost uvelike ovisi koliko ćemo uspjeti kvalitetno i brzo reagirati na njih (podjećam na brzinu reakcije naše vlasti prilikom pada bespilotne letjelice u Zagrebu). Jeftinije, brže i što dostupnije – danas su imperativ, u kojemu umjetna inteligencija može uloviti korak, ali ne i čovjek. Na primjer, da se poslužimo crnim humorom – zbog svega što nam se događalo u posljednje dvije godine gotovo da nije bilo banke koja nije tiskala novac – prilagodljivo i brzo u odnosu na situaciju koja se događala i koja se događa – od SAD-a do Japana, a ništa nije bolje niti u Europi. Novac se tiska kao da sutra neće biti ničega, što samo još više potpiruje njegovo obezvrijeđivanje. Sve kako bi se očuvala ekonomska stabilnost, održala barem minimlano učinkovita razina gospodarske aktivnosti. U općoj nesigurnosti jedina izvjesnost jeste ulaganje u plemenite metale – srebro koje ima vrlo široku primjenu u brojnim područjima života, a čija vrijednost raste i zbog činjenice da ga je sve manje, te u zlato koje je od uvijek kod svih oblika vladavine predstavljalo monetarnu sigurnost i utrživost – predviđa futurologinja **Sanela Dropulić**. S druge strane ljudi žele porezna rasterećenja čim prije, žele kvaitetu života i žele pristup radu i zaradi, te sigurnost svojih života primarno, što treba također prioritetno, zajedno s učinkovitosti vlastitog rada i djelovanja, osiguravati državni sustav. No. u vremenu pred nama odgovornost države u kojoj živimo sigurno će izostati, stoga moramo postati odgovorni za vlastite prihode, za vlastite troškove, kredite, kreditne kartice, te u navedenim okolnostima naučiti, ako već nismo, preuzeti odgovornost i ulagati u sebe kako bi bili zadovoljni i sigurni svojim životom. Moramo učiti djecu (ako već nismo) da ne ovise o jednom radnom mjestu i jednom poslodavcu, već primarno o sebi i svom znanju. Danas nema sigurnih poslova. Čak i onaj tko pruža siguran posao, zbog svega što se događa može lako zatvoriti vrata. Svatko će morati naučiti biti samodostatan i samoupravljan, prilagodljiv i spreman prihvatiti izazove. U suprotnom doživjet će velika razočaranja, neuspjehe pa i financijsko stradavanje. Postajemo društvo izrazitih pojedinaca koje ne koordinira vođa tima, nego potreba – za prilagodbom, uvjetovanosti egzistencije, želja za opstankom. Sve više žitelja Hrvatske (rezultati anonimnog istraživanja) želi raditi kao pojedinac, a ne u timu, sve ih više želi raditi u home officeu nego u uredu. Iz navedenoga stvara se novi svijet u kojemu pojam vlasništva nestaje u teoriji i praksi. To znači da nadolazeće generacije ne žele posjedovati, kad se sve što trebaju može – iznajmiti. Od stana, kuće, vozila, računala, pa čak i tenisica i torbe – svi su okrenuti takozvanom „privremenom“ vlasništvu, što je bolje od „kreditne robije“ i dugoročonosti uvjetovanih odnosa, koje su proživjele i još uvijek žive starije generacije, sve u nastojanjima da bi posjedovale – smatra ova futurologinja. Nešto o čemu ne vodimo dovoljno računa, čak i prečesto zaboravljamo, a globalno i nacionalno nosi ozbiljne posljedice po život svih nas svakako su klimatske promjene, koje lagano, ali sigurno, nagrizaju našu egzistenciju i već su je nepovratno dovele pod znak pitanja, upozorava na kraju futurologinja Sanela Dropulić, idejna začetnica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku. Poslovna zajednica Osjeti Hrvatsku izrasla je iz gospodarskih aktivnosti koje smo gradili dulje od sedam godina stvarajući kroz nevladinu udrugu Ženski poduzetnički centar - najveću i najučinkovitiju mrežu poduzetnica i svih onih koji će to tek postati (s više od 2.300 članica) kao i naših dragih kolega (128 članova) od 2015 do 2021. godine.