Inkluzija kao preduvjet uspjeha

**Poduzeća u vlasništvu žena značajno pridonose svjetskoj ekonomiji, generirajući milijune novih mogućnosti zapošljavanja i potičući lokalni razvoj, međutim, njihov puni ekonomski potencijal ostaje uglavnom nedovoljno iskorišten, a ponegdje i potpuno neiskorišten. Kako bi se potaknule nužne promjene, potrebno je stvoriti povoljno i poticajno okruženje u kojem će tvrtke u vlasništvu žena moći djelovati kao pokretači transformacije.** ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/efff904bf2899bb4df8863fe8e42247c.webp) Za izgradnju takvog ekosustava koji će omogućiti ženama poduzetnicama da napreduju, potrebna je suradnja svih dionika društva, od javnog i privatnog sektora, preko organizacija civilnog društva i poslovnih udruženja, do škola i sveučilišta. Uz neophodnu podršku i poticaje od strane države, vrlo važnu ulogu u jačanju ženskog poduzetništva ima upravo poslovni sektor. Korporacije mogu tako generirati upravo nevjerojatne ekonomske promjene uključivanjem poduzeća u vlasništvu žena u dobavljačke lance, proaktivnim traženjem poduzeća u vlasništvu žena, postavljanjem i praćenjem ciljeva te pružanjem podrške poduzetnicama u njihovom razvoju. Pa ipak, svake godine velike kompanije troše bilijune dolara u nabavu robe i usluga, a tek jedan posto te ukupne potrošnje odlazi tvrtkama u ženskom vlasništvu. Ne vodeći računa o ravnopravnosti spolova u praksama nabave i strukturi dobavljačkih lanaca, korporacije diljem svijeta propuštaju priliku za širenje globalnih tržišta, diverzifikaciju svojih opskrbnih lanaca i na kraju za rast gospodarstva. S druge strane, tvrtke koje ulažu u poduzeća u vlasništvu žena poboljšavaju ugled tvrtke prema unutarnjim i vanjskim dionicima, uključujući zaposlenike, poslovne klijente, dioničare i zajednicu. Njihova raznolika baza dobavljača poboljšava dobavljačku dostupnost i sigurnost, promiče inovacije kroz ulazak novih proizvoda, usluga i rješenja, pokreće konkurenciju, te povećava prodor i pristup novim tržištima. Ove su korporacije svjesne da su dobavljači potencijalno i njihovi kupci, a svojim praksama dokazuju da rodno odgovorna nabava, osim što izravno utječe na ravnopravnost spolova i osnaživanje žena na radnom mjestu i u zajednici, donosi opipljive benefite za samu korporaciju. Istraživanja potvrđuju da su kod mnogih tvrtki rodno odgovorne nabavne prakse pozitivno utjecale na profitabilnost i povrat ulaganja. Tako je na primjer, 2014. godine, velika telekomunikacijska tvrtka AT&T pripisala 4 milijarde dolara povećanih prihoda upravo angažmanu žena dobavljača. Unatoč mnogim pozitivnim učincima na gospodarstvo i gospodarski rast i razvoj, puni potencijal poduzeća u vlasništvu žena tek treba realizirati. Mnogo je razloga za to, a jedan od glavnih je nedostatak financiranja. Žene uglavnom započinju svoje poslovanje s manje kapitala i imaju manje pristupa financiranju od muškaraca, što ograničava njihovu sposobnost pokretanja i rasta vlastitog poslovanja. Žene vlasnice poduzeća također imaju ograničen pristup socijalnom kapitalu imajući veće poteškoće od muškaraca u uspostavljanju poslovnih mreža i veza koje generiraju posao, kao i ljudskom kapitalu jer još uvijek zaostaju za muškarcima u poslovnom i menadžerskom iskustvu. Žele li uspostaviti rodno odgovornu nabavu, korporacije moraju razumjeti ove prepreke kao i brojne izazove u procesima nabave, i sa strane potražnje i sa strane ponuda, koji otežavaju poduzećima u vlasništvu žena pristup i potpuno sudjelovanje u lancima opskrbe. Kako bi povećale broj poduzeća u vlasništvu žena u svojim dobavljačkim lancima, korporacije prvo moraju identificirati postojeće tvrtke u vlasništvu žena među svojim dobavljačima i utvrditi osnovne strateške ciljeve nabave, kako bi zatim mogle razvijati mrežu postojećih i novih žena dobavljača koje su sposobne ispuniti zahtjeve za pružanje robe i usluga prema traženim količinama i kvaliteti. Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća mnoge su korporacije razvile složene, potpuno integrirane globalne lance opskrbe, a istovremeno smanjile broj dobavljača koje koriste, čime su tvrtkama u vlasništvu žena i drugim malim tvrtkama dodatno otežale ulazak u njihove dobavljačke lance. Sada, kako bi se uključilo više tvrtki u vlasništvu žena i drugih malih i nedovoljno korištenih tvrtki, potrebno je preispitivanje dosadašnjeg modela, a ponegdje i reforma korporativnih politika nabave i prakse. Pritom to nikako ne znači da korporacije trebaju smanjiti svoje standarde kako bi se prilagodile tvrtkama u vlasništvu žena, već dapače, naglasak treba biti upravo na razvoju sustava i sposobnosti ovih dobavljača da se natječu s drugim poduzećima. Potrebno je prije svega olakšati pristup informacijama, bilo javnim objavljivanjem korporativne politike i procedura nabave ili uspostavljanjem web-stranice za dobavljače, te standardizirati postupak prijave potencijalnih dobavljača, kao i postupke ugovaranja. Kod odgovorne nabave i izjednačavanja uvjeta za mala poduzeća, uključujući ona u vlasništvu žena, jako je važno razmotriti dodjeljivanje ugovora onim tvrtkama čije ponude predstavljaju najbolju ukupnu vrijednost za naručitelja, a ne jednostavno najniže cijene. Zbog toga je iznimno nužno vodstvo korporativnog menadžmenta u uspostavljanju ovih procesa kao i dubinsko razumijevanje sposobnosti i kapaciteta tvrtki u vlasništvu žena i nabavnih mogućnosti tržišta. Ako žele uspjeti u uspostavljanju održivih i dugoročno stabilnih lanaca nabave, korporacije bi trebale uspostaviti sveobuhvatnu strategiju uključujući planove za razvoj, provedbu i praćenje rodno odgovornih programa nabave. Nacionalno vijeće za razvoj manjinskih dobavljača (NMSDC) razvilo je popis najboljih praksi u razvoju i procjeni raznolikosti dobavljača i programa uključivanja, koji su jednako primjenjivi ovdje, a odnose se na uspostavljanje korporativne politike odgovorne nabave; izradu plana razvoja za tvrtke u vlasništvu žena; uspostavljanje sveobuhvatne unutarnje i vanjske komunikacije; identificiranje mogućnosti za poduzeća u vlasništvu žena kako u strateškoj nabavi tako i u operativnom dijelu upravljanja lancem opskrbe; uspostavljanje sveobuhvatnog procesa razvoja dobavljača, mehanizama praćenja, izvještavanja i postavljanja ciljeva, te kontinuiranog plana napretka. Krajnji je cilj dosegnuti fazu u kojoj će rodno odgovorna nabava postati sastavni dio korporativne kulture i poslovanja. ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/2d3ee89cdb45a3cb02e38ada79933e01.webp) Za UN Global Compact, “Gender Equality” jedan je od višegodišnjih prioriteta i sastavni dio mnogih programa koje lokalne mreže diljem svijeta provode s tvrtkama članicama. U Hrvatskoj je, pod vodstvom Global Compact Mreže Hrvatska pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, pokrenut program Target Gender Equality, a prije godinu dana, pokrenuta je na globalnoj razini i inicijativa Akcelerator ženskog poduzetništva kako bi se nadahnule i educirale poduzetnice širom svijeta, te eliminirale prepreke za njihovo puno ekonomsko sudjelovanje kroz četiri područja osnaživanja: obrazovanje, financiranje, zagovaranje i sudjelovanje. OKVIR Cilj Akceleratora je ekonomski osnažiti 10 milijuna poduzetnica do kraja 2030. godine. Pokretanjem ove inicijative postavljeni su temelji za sustavnu transformaciju i rušenje prepreka koje sprječavaju žene da postignu financijsku neovisnost i na taj način pridonose boljoj budućnosti za sebe i svoje zajednice. Inicijativa je dodatno dobila na značaju zbog negativnih utjecaja krize Covid-19 koji su pojačali postojeće nejednakosti koje sprečavaju žene da ravnopravno sudjeluju na tržištu rada i istaknuli važnost razvoja strategija za potporu ekonomskim potrebama žena u postpandemijskom oporavku. Riskiramo, naime, izgubiti desetljeća napretka u ravnopravnosti spolova ako se ne usredotočimo na rješavanje ovih dugotrajnih prepreka s kojima se žene poduzetnice suočavaju. S druge strane, ako poduzmemo konkretne korake u borbi protiv ovih negativnih trendova, ekonomsko sudjelovanje žena moglo bi, prema McKinsey Global Institutu, dodati 13 bilijuna dolara globalnom BDP-u do 2030. godine. Dodatno, jačanje ženskog poduzetništva ključno je za osiguranje održive, otporne i pravedne globalne ekonomije. Zbog toga je u najboljem interesu svake države da ulaganje u žene poduzetnice stavi u središte postpandemijskog gospodarskog oporavka i razvoja, a kako bismo iz pandemije izašli s jačim, inkluzivnijim i otpornijim društvom. **Za više informacija o programu Target Gender Equality te o UN Global Compactu, mogućnostima pristupanja inicijativi i benefitima članstva, kontaktirajte Vali Marszalek, izvršnu direktoricu Global Compact Mreže Hrvatska i savjetnicu za održivi razvoj i DOP u Hrvatskoj udruzi poslodavaca: vali.marszalek@globalcompactcroatia.hr; vali.marszalek@hup.hr.** Tekst je izašao u [88.](https://www.instore.hr/read/instore-rujan-2020-88-278.html#) InStore magazinu.