Kako postaviti dobre temelje u postojeći sustav?

**Cirkularna ekonomija alat je koji predstavlja rješenje za neke od najhitnijih svjetskih problema današnjice.** ![](https://cdn.zefir.quest/mops/5-280/ebadb5c8b124e1fb80ede0423eb105d8.webp) Cirkularna ekonomija ima velik potencijal i važnu ulogu u postizanju ciljeva Agende 2030, osiguravajući pritom prosperitet za sve sustave unutar planetarnih granica. A ipak, prema izvješću Circularity Gap 2021, naš je svijet danas samo 8,6% cirkularan. To isto izvješće ukazuje i na važnu ulogu cirkularne ekonomije u ispunjenju cilja Pariškog sporazuma. Samo pomoću kružnih strategija, možemo otvoriti put nužnoj sustavnoj transformaciji globalnog gospodarstva u svrhu ispunjenja klimatskih obećanja. Naime, više od polovice emisija stakleničkih plinova u svijetu povezano je sa sustavima proizvodnje hrane i materijala, te se procjenjuje da bi usvajanje cirkularnosti i učinkovito korištenje resursa moglo smanjiti emisije stakleničkih plinova u nekim sektorima i do 99%. Današnji linearni ekonomski model uzmi – iskoristi – odbaci, koji se oslanja na velike količine jeftinih, lako dostupnih materijala i energije, bio je dugo u središtu industrijskog razvoja i stvorio je neviđen gospodarski rast od kojeg je čovječanstvo itekako profitiralo. Međutim, povećana nestabilnost cijena, rizici u lancu opskrbe i sve veći pritisci na resurse upozoravaju sve više poslovne lidere i kreatore politika na potrebu preispitivanja tog modela. Svjetski lideri sve su glasniji u svojim porukama da je pravo vrijeme da se iskoriste potencijalne koristi cirkularnog gospodarstva. Poduzeća se posebno suočavaju s nizom rizika povezanim s linearnim poslovnim modelima i načinima proizvodnje, kao što su rizici dostupnosti resursa i ekološki rizici poput klimatskih promjena, prirodnih katastrofa, degradacije okoliša, te gubitka biološke raznolikosti. Nadalje, tu su regulatorni rizici koji uključuju sve strože ekološke propise i standarde koji ometaju tradicionalne poslovne modele i načine proizvodnje, kao i tržišni rizici kako raste potražnja za održivim proizvodima i uslugama. Povećava se također pritisak na dobavljače da ispune stroge kriterije održivosti, a ulagači počinju uzimati u obzir održivost u donošenju svojih poslovnih odluka. Ako nastave s „uobičajenim poslovanjem“, poduzeća će biti nesposobna odgovoriti na ove zahtjeve čime će si povećati rizik od neuspjeha. Umjesto toga, potrebna im je sustavna promjena strategije, i model koji će im omogućiti nastavak stvaranja profita bez ugrožavanja stabilnosti našeg planeta, drugim riječima, cirkularna ekonomija. Cirkularna ekonomija je ona koja je po svom dizajnu restorativna i regenerativna te ima za cilj zadržati proizvode, komponente i materijale na najvišoj upotrebnoj vrijednosti u svakom trenutku. Pritom poduzeća moraju gledati izvan svojih organizacija kroz cijeli lanac vrijednosti kako bi iskoristile sav potencijal kružnog poslovanja. Tri glavne komponente kružnog poslovanja su kružni poslovni modeli, kružni dizajn proizvoda, te kružni procesi, lanci opskrbe i ciklusi. Nasuprot linearnoj ekonomiji, u kojoj kratka upotreba i brza zamjena proizvoda diktira obrasce potrošnje i uvelike skraćuje životni vijek proizvoda, u kružnoj ekonomiji cilj je stvaranje dugotrajnijih proizvoda i produljenje njihova vijeka trajanja čime se radikalno smanjuje korištenje prirodnih resursa i stvaranje otpada uz očuvanje ekonomske vrijednosti proizvoda. Ne gleda se samo faza proizvodnje, već se sustavno promatraju sve faze životnog ciklusa proizvoda, a proizvodi se dizajniraju s ciljem što veće iskoristivosti i materijala i samog proizvoda, uključujući i mogućnost ponovne uporabe. Kružni poslovni modeli također utječu i transformiraju proizvodne procese. Ciljevi kružnih procesa slični su dizajnu proizvoda i usredotočeni su na odgovorno korištenje sirovina i recikliranje ulaznih komponenti procesa za ponovnu upotrebu, kao i hvatanje vrijednosti i iskorištavanje nusproizvoda. Kada govorimo o lancima opskrbe, u linearnoj ekonomiji oni su jednosmjerni, i materijali i proizvodi teku u jednom smjeru i na kraju se odbacuju. Suprotno tome, u kružnom gospodarstvu lanci opskrbe umreženi su i povezani, tvoreći zatvorene petlje, čime se stvaraju obrnuti ciklusi u kojima se proizvodi i materijali vraćaju proizvođačima. Mjerama za produljenje vijeka trajanja proizvoda i očuvanje resursa, povećanje učinkovitosti materijala, promicanje ponovne uporabe, ograničavanje unosa sirovina, kao i projektiranje otpada i drugih opasnih tvari, kružno gospodarstvo može dovesti do snažnog smanjenja potražnje energije i materijala, kao i do smanjenja emisija stakleničkih plinova duž lanaca vrijednosti. Kao rezultat toga, kružno gospodarstvo ima jedinstveni potencijal u borbi protiv klimatskih promjena. Jednako tako, cirkularnost ima potencijal i generirati rast, otvoriti radna mjesta i smanjiti utjecaj poslovanja na okoliš. Proizvodi se dizajniraju tako da se što duže održe u uporabi, uklanjaju se štetne tvari, otpad se eliminira i materijali zamjenjuju u korist niskougljičnih, sekundarnih i obnovljivih materijala, čime ponovno uspostavljamo sklad s prirodom i prirodnim procesima. Sve u prirodi je održivo i kružno. Ako gledamo prirodne sustave kroz povijest, održiva potrošnja postojala je oduvijek, dok je neodrživa potrošnja, ljudskih ruku djelo, ona koje je nova. Sve u prirodi slijedi regenerativni obrazac. Bilo da se radi o ciklusu vode u prirodi ili ciklusu ugljičnog dioksida, svi slijede ciklički obrazac u kojem se ništa ne odbacuje i sve se nakon ispunjenja svoje svrhe vraća u prirodni sustav. Naš trenutačni linearni sustav proizvodnje i potrošnje u suprotnosti je sa svim prirodnim sustavima koji održavaju život na našem planetu. U ekosustavima u prirodi sve postoji u međusobno povezanom, međuovisnom odnosu sa svime ostalim. Jednako tako, da bismo uspostavili cirkularnu ekonomiju, moramo razmatrati cijeli sustav i međuodnose njegovih sastavnih dijelova, te primijeniti kružnost na sustav u cjelini, a ne na njegove pojedinačne sastavne dijelove. Što to točno znači? Za cirkularnu ekonomiju nije dovoljno da nekoliko pojedinačnih organizacija provode kružna rješenja za pojedinačne proizvode ili procese. To rezultira brojnim zatvorenim krugovima koji postoje jedan pored drugoga kao samostalni krugovi, a ne postoje kao sustav. Umjesto toga, kružno gospodarstvo nastoji stvoriti distribuirane mreže u kojima je više organizacija, procesa i proizvoda međusobno povezano, a materijale iz jednog procesa mogu koristiti drugi. Prema tome, nužno je razmatranje šireg sustava s uključivanjem svih dionika. U takvim sustavima suradnje različiti akteri lanca vrijednosti međusobno surađuju s drugim dionicima, poput potrošača, kreatora politika i nevladinih organizacija. Tu dolazimo do važnog preduvjeta uspješne uspostave cirkularne ekonomije. Da bi se ostvarile sve prednosti cirkularnog gospodarstva, potrebno je razviti odgovarajuće politike koje podržavaju kružno poslovanje, tj. politike koje će ukloniti prepreke i stvoriti uvjete za šire prihvaćanje cirkularnih strategija od strane poduzeća. Naime, prema sadašnjem regulatornom okviru, linearni poslovni modeli često imaju konkurentsku prednost. Stoga bi politika trebala težiti stvaranju ravnopravnijih konkurentskih uvjeta osiguravajući da se puni ekološki troškovi proizvodnje i potrošnje odražavaju na tržišne cijene. Na kraju, cirkularna ekonomija proteže se s jednakom relevantnošću izvan same proizvodnje do održive potrošnje, pri čemu je važno naglasiti ulogu kupaca, tj. korisnika i potrošača proizvoda u ovoj transformaciji. Potrošači imaju moć promijeniti svoje navike i prema tome postaviti nove zahtjeve proizvođačima, što sve češće i čine. U cirkularnoj ekonomiji, kupovne navike potrošača idu u smjeru smanjenja učestalosti kupovine, ponovnog korištenja proizvoda, te recikliranja. Iste zahtjeve stavljaju pred proizvođače, i samo oni koji će moći odgovoriti na te zahtjeve, opstat će i profitirati na tržištu. *\*Stavovi autorice nisu nužno stavovi Hrvatske udruge poslodavaca.* Tekst je izašao u [98](https://www.instore.hr/read/instore-listopad-2021-98-329.html#). InStore magazinu.